Došao je na red i naš prvi noćni izlazak. Ja baš pretjerano i ne volim izlaske u klubove jer ne plešem, a ni ne slušam muziku koja se najčešće pušta na takvim mjestima (a ni alkohol mi nije posebno drag), ali naravno da nisam lud propustiti nešto takvo, ipak nisam ovdje svaki dan! Spremismo se dakle mi, a pred diskotekom 'Tallinn' čekao nas je ostatak grupe. Unutra su bila četiri podija, jedan sa tranceom, jedan sa živom muzikom, na jednom modna revija i prodaja odjeće, a na jednom lounge muzika s madracima. Naravno da sam završio na ovom posljednjem, čak sam uspio i zaspati, sve dok nije došao neki rmpalija iz securityja i objasnio mi da je u disku zabranjeno spavanje?! Na svu sreću, većina mi se ubrzo pridružila na madracu, tako da mi nije bilo dosadno. Došli su i neki do tad nepoznati Estonci, od kojih se jedan zvao Ajvar. Ništa čudno, još prije upoznao sam i Juhana, a od 'naših' jedna se cura zvala Pille.I dok smo tako ležali porazbacani uokolo, ja sam si dao malo oduška promatranjem međuljudskih odnosa u našoj grupi. Između Vlatke i Edgara padale su neke simpatije, al' on, dobroćudno tele, samo se smješkao i na tome je ostalo. Nešto sam nanjušio i između Franeta i Laure, ali iako se Laura otopila u odnosu na Zagreb, još uvijek je svojim sub zero pogledom hladila svaku vatricu u Franetu. A tu je bila i Kelin, nezaboravna Kelin koja je nekoliko tjedana nakon našeg povrataka stopirala do Hrvatske i natrag samo zbog Nepoznatog Nekog. A Tanel, Tanel... Nisam uspio pobrojati sve cure koje su se zagledale u njega, ali mislim da je on pobjednik u ovoj kategoriji.
U mom bapskom hobiju protekao je dobar dio večeri, a ja sam imao sreće što ni Vlatka ni Laura nisu htjele ostati predugo, pa smo među prvima, oko 2 u jutro, krenuli kući. Noćna šetnja kroz Tartu sjetila me na Zagreb. Odjednom sam shvatio da mi se ide doma, u Hrvatsku. I to jako. Sva sreća da me do jutra osjećaj napustio...
Prije našeg posljednjeg izleta po Estoniji, ostali smo još jedan dan u Tartuu. To vrijeme bilo je rezevirano za obilazak dućana, kupovinu suvenira (najčešće losove kobasice) i šetnju kroz grad, njegove ulice prepune pijanih i veselih studenata i festivalskih događanja. Navečer je Silja organizirala večeru za sve nas, a dobrodošlu učmalost prekinuo je Tanel obavijestivši nas da ćemo se uskoro skidati do gola. Ja samo mogu dodati – napokon! :) Čovjek je bio suočen s nevjericom od strane Hrvata, neke cure su čak i bučno protestirale, ali nitko od nas nije znao točno o čemu je riječ. Odgovor je bio – još jedna tradicija studentskih dana. Na rijeci koja protječe centrom grada stavi se splav na kojem je oveća bačva. U bačvi je vruća voda, mi se svi skinemo, skočimo u bačvu i goli plovimo gradom na 3 C.Spustio se suton, a mi smo se došetali do rijeke još uvijek misleći da je riječ o šali. Kad tamo – na rijeci splav, na splavi bačva. Nije bilo uzmaka, splav je pristala i pokupila nas: bilo je vrijeme za odbacivanje krpica i kupanje u Adamovom i Evinom kostimu. Led sam probio naravno ja, a odmah mi se pridružio i Luka. Estonci su već bili goli i brčkali se u bačvi, a ubrzo im se pridružio i veći dio Hrvata, iako nisu baš svi bili dovoljno hrabri. I tako se nas poveći broj brčkao u bačvi, bila je to prava ljudska juha. Non stop te dodiruju nedefinirani ekstremiteti, sve se isparava, svi se migolje i meškolje, ali uopće nije bilo neugodno. Atmosfera je bila opuštena, i svi su umirali od smijeha. A onda je došlo na red polijevanje, kantama smo grabili ledenu vodu iz rijeke i zalijevali jedni druge. Luka je rukom uhvatio dimnjak i kasnije završio u bolnici zbog opekline na dlanu. To je bio jedini loš trenutak ove nezaboravne večeri.
Da zaključim, to je bilo jedno od najzabavnijih i najoslobađajućijih događaja iz Estonije. Isto tako mogu reći da nisu sve Estonke prirodne plavuše, a da se Estonci ne trebaju sramiti... ničega.
Nema komentara:
Objavi komentar