REDITUS (drugi dio)

Nigdje u Zambiji se ne može vidjeti neutemeljenost vjere nekakvu pravdu tako dobro kao u Lusaki. Stotine tisuća ljudi preplavili su njezine ulice, prljave tržnice i užurbane semafore u potrazi za poslom. Grad – to je rad, novac, mogućnosti koje samo čekaju na tebe, dok je selo siromaštvo, neizvjesnost i bijeda. A od grada jako malo, gotovo ništa. Gradska djeca vode slijepe starce na semaforima i kucaju po prozorima prodavajući Airtelove bonove, a sitni krijumčari i lopovi prodaju ukradenu robu po prašnjavim parkiralištima. Zauzimaju vremena u našim mozgovima koliko traje crveno svjetlo. Zeleno, i opet smo lišteni tuđih problema i tuđeg neživota. Na svim sljedećim semaforima usporavamo kako bismo dočekali zeleno svjetlo bez zaustavljanja. Odlazimo iz grada.

Između gradova su široke kvalitetne ceste koje kao bob staze zaobilaze sela porazbacana po makadamskim bespućima. Cesta do Blue Lagoona, poplavne ravnice u dolini rijeke Kafue, jedan je takav crveni nedogled od afričke zemlje kojom lutaju biblijske krave iz prispodobe o faraonu i sedam gladnih godina.

Blue Lagoon divovska je ravnica prekrivena močvarnim biljem. Žuto-zelena vegetacija kao nožem je odrezana od plavetnila neba, a jedino što ih spaja su stotine vrsta ptica koje se skrivaju u šašu i granama akacija. Uhvatili smo i divovskog pitona koji je uspio izmigoljiti i pobjeći u crnu rupu pod zemljom. Afrika bez ljudi jedna je divovska igraonica boja, mirisa i zvukova.

Afrika bez ljudi.

---

Slika 1: Djevojčica iz sluma Kalingalinga u Lusaki. Prema procjenama, samo u Kalingalingi živi oko 90 000 ljudi.

Slika 2: Tipično selo u Zambiji. Svaka "kuća" ustvari predstavlja jednu prostoriju.

Slika 3: Na cesti prema nacionalnom parku Blue Lagoon.

Slika 4: Poplavna ravnica rijeke Kafue, nacionalni park Blue Lagoon.

Slika 5: Viktorijini vodopadi, pogled iz Zambije.

Slika 6: Jezero Kariba, umjetno stvoreno jezero na granici Zimbabwea i Zambije. U vrijeme izgradnje bilo je najveće umjetno jezero na svijetu, a prije izgradnje trebalo je raseliti oko 80 000 ljudi.
---

REDITUS (prvi dio)

"Africa is a cruel country; it takes your heart and grinds it into powdered stone - and no one minds." (Elspeth Huxley)

Može li se dva puta putovati na isto mjesto? Tri godine nakon mog prvog putovanja u Zambiju ni ja ni Zambija više nismo isti, logikom stvari i ovo putovanje jedna je sasvim drugačija priča, a opet Lusaka mi se s prozora zrakoplova tog jutra učinila beznadno neizmijenjenom.

Tisuće i tisuće nastambi od lima, blata, kartona i pokoje cigle te četiri visoka nebodera u samom centru bili su bogatiji za koji razbijeni prozor i nekoliko slojeva čađe. Vožnja autobusom kroz prašnjave ulice prekrivene najlon-vrećicama otkrivala je nekoliko luksuznih trgovačkih centara i bogatih vila ograđenih bodljikavom žicom i krhotinama razbijenog stakla.

Iz divovskih industrijskih postrojenja sukljao je dim, ali jedino što Lusaka proizvodi je siromaštvo. Čitava Afrika je jedna divovska tvornica bijede gdje se samo rijetko dogodi pogreška pa s proizvodne trake ispadne netko nevjerojatno bogat.

---

Slika 1: Pogled na Lusaku iz zraka. Let Ethiopian Airlinesom iz Frankfurta preko Addis Ababe i Hararea, cijena 1000 Eura.

Slika 2: Centar Lusake, križanje Cairo roada i Independence Avenua. Većina zgrada izgrađena je 1970-ih kada je Zambija bila jedna od najvećih svjetskih proizvođača bakra. Nakon strmoglavog pada cijene krajem istog desetljeća ekonomija se više nije oporavila.

Slika 3: Spomenik nesvrstanima u Lusaki. Tito i predsjednik Kenneth Kaunda bili su veliki prijatelji.

---