Grad je bio prazan, kako i priliči nedjeljnom jutru u provinciji. Glavna ulica okićena je zastavicama u bojama Walesa i činilo se da se grad priprema za paradu. No duž puste ulice paradirao je tek vjetar noseći plastične vrećice umjesto lampiona. Svaki put kad bismo zaokrenuli iza ugla mislili smo da ćemo ugledati more. Prešli smo grad uzduž i poprijeko, ali more nismo pronašli. Ostavili smo zadnje novčiće u jukeboxu hotela i ukrcali se na autobus. Oblaci su se razišli baš kad smo ugledali Atlantik - kilometarske pješčane plaže, surferi i litice izgledale su kao iz Dana velikih valova. Ubrzo smo se iskrcali u St. Davids'u u čijoj se blizini nalazio naš kamp.Koristeći kartu i pripadajuća uputstva iz "Lonely planeta" lutali smo po mjestu od jedva 1700 stanovnika tražeći naš kamp. Svatko kog bi pitali uputio bi nas u istom smjeru govoreći 'Just a mile or so'. Milju po milju udaljavali smo se od grada, torbe su bile sve teže, a i sunce je baš bilo upeklo. Nakon tri sata spoticanja po kaldrmi i livadama odustali smo od prvobitnog nauma i vratili se u St. David's. U obližnjem kampu nam se posrećilo, bilo je mjesta i napokon smo mogli odložiti torbe i podići šator. Nacionalni park Pembrokeshire bio je pred nama.
Nema komentara:
Objavi komentar