PUT U INVERNESS (peti dio)

Putovanje kroz Britaniju tek se primicalo svom prvom tjednu, ali mene je već u St. Davids'u obuzeo taj osjećaj konačnosti. Nešto je ovdje odisalo spokojem cilja i odlučio sam po prvi put raspakirati torbe. Pembrokeshire je jedini obalni nacionalni park u cijeloj Velikoj Britaniji. To su litice nad oceanom ispresijecane stazicama koje vijugaju uz sam rub kopna ili kroz pašnjake na kojima pasu ovce i konji. Nema mnogo stabala, već samo neobična travnata vegetacija svih mogućih boja preko koje puše jak vjetar. I more, ledeno plavo more koje se razbijalo o stijene pod našim nogama. Krenuli smo rano u jutro, a kako su prolazili sati, za nama su odmicali zaljevi, pješčane plaže i stijene obojane solju i zemljom. Ubrzo smo pronašli jedan skroviti kutak na kojem smo se ispružili i legli. Staza je ostala za našim leđima, a pred nama pogled na Atlantik.

Nastavili smo šetnju, a nakon nekoliko sati ponestalo nam je energije i odlučili smo se vratiti u civilizaciju. Gradić St. David's najmanji je grad u velikoj Britaniji, a jedan od razloga što ima status grada je katedrala Sv. Davida iz 11. stoljeća, najsvetije mjesto u Walesu. Papinskom odlukom dva hodočašća u St. David's za pravog kršćanina vrijede kao jedno hodočašće u Rim, a tri hodočašća vrijede kao jedno u Svetu Zemlju. Katedrala je izgrađena na neobičnom mjestu, u udolini na kraju grada i pogled na nju puca tek kad se čovjek popne iznad nje. Razlog tomu je zaštita – građena je za vrijeme vikinških i normanskih pljački po zemlji i graditelji su se nadali da će vojska projahati kroz grad ne primijetivši katedralu koja je čučala u njihovoj blizini. To se nije desilo i kraj novije katedrale leži i njena prethodnica, sva u ruševinama. Očišćeni od grijeha i na pola puta do Rima, krenuli smo na fish and chips s octom i gusto crveno pivo. Nakon ručka u parku Nikolina je uspjela malo i zadrijemati na klupici, a putem do kampa shvatili smo da smo na velškom suncu uspjeli i izgorjeti. Večer smo odlučili provesti sakriveni u šatoru. Nakon nekoliko partija jamba i otpjevanog presjeka hrvatske glazbe od prije petnaestak godina čvrsto smo zaspali.

Kao i svako drugo jutro probudili su nas galebovi. Spakirali smo šator još mokar od rose i krenuli na vlak za Glasgow.