Osvanula je nedjelja, dan rezerviran za upoznavanje Nizozemske. Još u Zagrebu za tristotinjak kuna kupili smo euro domino kartu kojom se može četiri dana voziti vlakom po cijeloj zemlji. Odlučili smo posjetiti Rotterdam i Delft, a još neka mjesta su nam slučajno upala u itinerar. Putem do kolodvora jedan transvestit nas je pozdravio, dignuo palce u zrak i rekao «Everything's gonna be great!». Bio je potpuno u pravu.Nizozemski vlakovi funkcioniraju odlično, svi službenici na kolodvoru govore engleski, a međugradske linije kreću svakih 20 minuta. U roku od dvije minute bili smo na vlaku za Delft. U čistom, urednom i brzom vlaku na kat sjeli smo na gornji kat i promatrali sunčane pejzaže u našoj dvosatnoj vožnji... Posvuda ravnica, ali naglašeniji je bio dojam urednosti – nigdje ničeg što bi iskakalo. Neizorana livada, žbunje uz cestu, ma kakvi. Izgledalo je kao da s
e vozimo kroz veliki vrt. U početku je to djelovalo smirujuće, ali kasnije je počelo i smetati. Sve je djelovalo umjetno, Nizozemci su apsolutno svaki komad divljine i prirode u svojoj državi uspjeli zatomiti i upregnuti u nešto kultivirano i ljudsko. A tu su naravno i vjetrenjače, simbol Nizozemske čije su se elise mjestimično pojavljivale iza šume.Stigli smo do Delfta, romantičnog gradića u kojem je jednom davno izmišljen mikroskop. Grad je izgledao poput razglednice. Sve je bilo šareno i dotjerano, na mostovima su bile okačene teglice s cvijećem, a starinske prozore sakrivale su raznobojne tende. Stvarno ti dođe da se ubiješ od sve te savršenosti i uređenosti. Mi se ipak nismo ubili nego smo skoknuli do obližnjeg supermarketa i kupili hrane. U hladu kraj katedrale sjeli smo na klupicu i promatrali ljude. Tada su na obližnjoj crkvi zazvonila zvona i upozorila nas da trebamo krenuti dalje. A zvona u Nizozemskoj zvone u melodijama. Naime, u tornju se ne nalazi samo jedno zvono nego bar njih dvadesetak različite veličine poredanih po ljestvici. Kad zazvone imate dojam da zvoni bar 20 crkava istovremeno.
Naša sljedeća postaja bio je Rotterdam, potpuno drukčiji od Delfta (iako je i on bio savršeno uređen). Grad je u Drugom svjetskom ratu sravnjen sa zemljom i trebalo ga je izgraditi iz početka. P
osvuda oko nas bili su pravokutni neboderi od stakla i čelika, moderna zdanja dizala su se stotinama metara u zrak. Bilo je to nevjerojatno osvježenje, kao da smo hodali nekim američkim gradom. Rotterdam je inače i druga najveća morska luka na svijetu, pa smo obišli staru luku pretvorenu u muzej. Bila je prepuna starih brodova, sidara prekrivenih hrđom, a s visećeg mosta na izlazu iz luke pružao se spektakularan pogled. Zanimljivo je bilo vidjeti i gradsku policiju kako patrolira gradom na konjima. Jiiiihaaa!Mi smo u svom brzom tempu krenuli natrag u Amsterdam, ali odlučili smo još navratiti do Haaga i Sheveningenskog zatvora...
Nema komentara:
Objavi komentar