Velebite, vilovito stijenje,Ja ljubim tvoje smilje.
Ljubim tvoga u gorici vuka,
Ličkoga hajduka.
Da poprijeko pređemo Liku i popnemo se na Baške Oštarije trebalo nam je gotovo četiri sata, ponajviše zahvaljujući našem kombiju koji je rijetko izlazio iz druge brzine (osim u prvu na uzbrdicama). Kod Prpe smo stigli kasno popodne i iako smo bili tek nekoliko kilometara od mora, ništa oko nas nije ličilo na mediteransku atmosferu.
Bungalovi "Prpa" smješteni su u maloj planinskoj dolini na 900 m nadmorske visine. S jedne strane pogled je na Dabarske kukove, a s druge strane na otok Pag, ali vidikovac je sakriven i do njega vodi lagana šetnja od kojih pet minuta. Šetnja završava kraj poznatog Kubusa, spomenika prvim graditeljima ceste kroz ovo područje u 18. stoljeću. Kubus je poznat i kao mjesto gdje su jaki udari bure, ali taj dan nas je dočekao miran proljetni suton u planinama. Sjeli smo na još topao kamen i pustili da nam se povjetarac poigrava s odjećom. Pred nama je bio otok Pag, iako se s ove visine činilo da je riječ o više otoka, a ne samo o jednom. Zbog udara bure i soli dio otoka okrenut Velebitu bio je potpuno gol, izgledalo je kao da je pred nama nasukana kamena zmija. U bungalovima nas je već čekala večera pa smo nevoljko napustili ovaj prijevoj.
Za večeru je bila tjestenina, instant juhe i teglice pekmeza našeg sponzora. Prpa je zapalio vatru pa je iz kamina svako malo dopiralo glasno pucketanje nakon kojeg bi iz vatre izlijetali komadići žara i pepela. Uskoro se prostorija ispunila dimom, a i više nismo bili sami pa smo se povukli u našu kolibicu/bungalov i nakon nekoliko sati druženja čvrsto zaspali.
Nema komentara:
Objavi komentar